ZAKONI PRIRODE

Svakodnevna pčelarska događanja

ZAKONI PRIRODE

PostPostao/la dbhappy_mamma » 08 ožu 2011, 21:13

ljubav.jpg
ljubav.jpg (85.74 KiB) Pogledano 2142 put/a.

Mnogo puta sam napisala da ova Zemlja nije dana u naslijeđe nama već našoj djeci,unučadi...

Sigurna sam da svako od vas sa ovog foruma osjeća i vidi da stvari i dešavanja dobrano izmiću kontroli,da su se neki crni oblaci nadvili nad nama.

Molila bih samo jedno: pokušajmo suncem i svjetlošću iz naših duša i vjetrovima naših vapaja za dobrom otjerati oblake,sačuvati sunce,te na kraju sjedeći ispred naših pčelica, posmatrajući ih pred zalazak sunca kako se umorne kući vraćaju biti zahvalni za taj trenutak...

Mi ljudi nikako da shvatimo da smo mi sastavni dio prirode kao i sve druge njene komponente.
Ali najviše smo zla nanjeli kako prirodi tako i samima sebi.
Zato moramo ponaosob i zajedno dati maksimlano da se jako poljuljana (blage riječi) ravnoteža popravi.

Prvo:sami sebe dovesti u red,početi voljeti sami sebe,ono što mi zapravo jesmo ("ja jesam"), a ne ego koji vlada.

Tek tada Ljubav ,tj.Dragi Bog učiniti će svoje!!!

Toliko toga bih željela napisati,ali ima vremena.
Pisati o opraštanju,vjerovanju...
"Ne čini drugome ono što ne želiš da on tebi učini !!!" ...

Ljeti kada svojim pčelicama naspem vodu u pojilice u vrijeme koje se taman preklopi sa vremenom zalaska Sunca, sjednem u travu među umorne cvjetiće i životinjice koje su puno toga uradile toga dana te se spremaju na zasluženi počinak osjećam se fenomenalno sjedinjena sa našom Majkom Prirodom.
Ipak, ispraćajući Sunce u sebi uvijek kažem : "Laku noć Sunce žarko,vidimo se sutra.Pozdravi i obasjaj ljubavlju svu prirodu koju sada ideš obasjati Životom!"
Nerijetko sa Ivicom vraćajući se kući kažem :" O,kada će već doći dan da dječica narastu a nas dvoje ostanemo,zapalimo vatru vani na ognjištu te u tišini kao pozadini cvrkuta cvrčaka i svijetlu krijesnica zaspimo..."
"Još malo ljubavi..."odgovara mi čovjek bez kojeg ne mogu zamisliti svoj život.

Zaista je divan osjećaj stvarati ,uporno se trudeći da dođemo do cilja.
Sam čin stvaranja nečega što možeš okom pogledati te reći :"Dođi prijatelju vidi što sam napravio! ",nikada ne treba uzdizati od čina stvaranja nečega u svijetu bez dimenzija ,kao na primjer "Dođi prijatelju,vatra u mom domu krasno pucketa imam predivnu priču za ispričati ti!".
Ali kada se ta dva čina stvaranja objedine u jedan,te prijatelji sjednu pored vatre,zajedno rade i pričaju mirno i polako, pažljivo slušajući jedno drugoga,uvažavajući jedno drugoga,vjerujući jedan drugome,tada i materijalna dimenzija rada njihovih ruku dolazi do svog vrhunca,ne može ništa nastati bolje od toga.

Biti pčelar za mene je uzvišena "dijagnoza" uz koju nepobitno ide prijateljstvo s prirodom i velika zahvalnost Stvoritelju...

Zato sam i otvorila ovu temu,jer kako reče jednom moj dobri kolega g.Brnda :"Treba zvoniti na sva zvona!...".

U zadnje vrijeme veoma sam uznemirena i zabrinuta za budućnost novih naraštaja a osjećam potrebu da još više učinim od onoga što činim.Smišljam što i kako dalje.
U jedno sam sigurna:

Pozivam na ispravno kanaliziranje vaših mišljenja i prijedloga!

Oni koji mogu i žele, trebaju,jer "zajedno smo u svemu jači" .

Moraju biti zadovoljena četiri slijedeća uvijeta:

SLOŽNOST-bez obzira na naše različitosti moramo složno djelovati tj.dogovoriti se što bi mogli pokušati

UPORNOST-ne kloniti duhom ,tj. odmah reći "ma ništa od toga,sve je već pokušano"

DJELOVANJE-pisanje na teme o važnosti pčelarenja za sve ljude ,za Lijepu Našu,cijeli svijet...,promicati važnost ekologije te reći ljudima gdije god se to može reći ili napisati koliko je to od krucijalne važnosti,naravno podrazumjeva se i dobra vibra popraćena kroz šaljiva iskustva ,ali ponajprije ozbiljna tema za pisanje i promicanje-"Pčelarenje kojim hranimo svoju djecu!" kao i sijaset drugih tema...

VJEROVANJE-ako ne vjerujemo,onda dajmo prostora onima koji vjeruju,nemojmo im odmagati ako im ne želimo pomagati!

Nadam se da ćete se složiti ,to sam isto jednom zgodom napisala,da biti pravi pčelar nije samo osoba koja gleda na kvantitet,nego na bezbroj pozitivnosti koje pčelarstvo donosi cijeloj planeti,tako da je to ekvivalentno različitim pristupima za koje je jedino važno da su ispravni!

Prenijeti i pokazati ljubav prema prirodi dužnost je svakog iole osviještenog roditelja.
Kada to uspiju onda budu nagrađeni slikom ushićenja pri novim susretima svoje djece s životinjama i biljkama,njihovim prepričavanjem događaja a ujedno svakodnevnim porastom svjesnosti o velikoj ljubavi prirode prema njima.
Možda bi to mogli svrstati u prvi zakon prirode?

Također želim naglasiti da smatram da nije teror zaposliti djecu da npr.plijeve oko stabala iza očevog košenja,učestvuju pri vrcanju meda noseći okvire s pčelinjaka do mene,kao i učestvovanje pri berbi voća,davanje pčelicama vode...

Tada Majka priroda uzima stvar u svoje ruke i nenametljivo zauzima svoje mjesto u njihovim
nevinim srcima.


Nakon sjedinjenja djece i prirode ima puno više nade za spas ove naše divne Zemlje!

Zato odgajajmo i ulažimo u našu djecu jer oni su ti na koje će pasti jako težak teret što im vrijeme nosi,a ako su osviješteni biti će jači,puno jači.

Zakon prirode koji je nažalost oskrnavljen,čak se usuđujem reći neprihvaćen od velikog broja ljudi - njih treba brinuti kazna.

Običnog čovjeka koji ne zna za Zakone prirode treba lijepo i maštovito educirati.

Znači da svaki pčelar ili bilo koji čovjek koji zna, treba djelovati barem na takov način.Ostalo ovisi o usvajanju rečenog ili pokazanog ili dokazanog tom čovjeku.

Ja ne poznajem niti jednog čovjeka koji ne voli vidjeti dugu.

Treba samo probuditi ono što spava i što je zaboravljeno u njima samima...

Pridružite mi se ,predložite nešto...svi smo mi kapi koje čine more života.


Pozdrav svim ljudima koji vjeruju...

mama Sanja
Imagine all the people living life in peace...
Avatar
dbhappy_mamma
 
Postovi: 1446
Pridružen/a: 13 sij 2011, 16:13
Lokacija: Slavonski Brod

Re: ZAKONI PRIRODE

PostPostao/la sumar » 27 lis 2011, 09:51

Poglavica Seattle (oko 1780. – 7. lipnja 1866.) je bio poglavica plemena Duwamish. Grad Seattle u državi Washington je dobio po njemu ime. Poznat je po svom govoru (pismu), američkom predsjedniku Franklinu Piercu, kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju. Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja medu najljepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, pa je ušlo u povijest i u srca zaštitara prirode i ekologa. Indijanskom poglavici Seattle posvećen je Svjetski dan zaštite okoliša – 5. lipnja.


Pismo indijanskog poglavice Seattlea

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.
Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.


"Što je čovjek bez životinja?"
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.
Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.


"To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji"
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.
To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.
Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.


Tekst preuzet sa wikipedije.
Privitak/ci
Chief_seattle.jpg
Chief_seattle.jpg (38.18 KiB) Pogledano 2018 put/a.
sumar
 
Postovi: 28
Pridružen/a: 30 lip 2011, 08:25
Lokacija: Split

Re: ZAKONI PRIRODE

PostPostao/la sumar » 27 lis 2011, 10:32

Seattle danas :(
Privitak/ci
6875.jpg
čistoća zraka?
6875.jpg (59.46 KiB) Pogledano 2017 put/a.
3481867276_1fd9790909_z.jpg
čistoća vode?
3481867276_1fd9790909_z.jpg (123.96 KiB) Pogledano 2017 put/a.
Seattle_by_Air.jpg
šume, pašnjaci?
Seattle_by_Air.jpg (126.17 KiB) Pogledano 2017 put/a.
sumar
 
Postovi: 28
Pridružen/a: 30 lip 2011, 08:25
Lokacija: Split

Re: ZAKONI PRIRODE

PostPostao/la dbhappy_mamma » 05 stu 2011, 20:35

Bajka o Biljkama

slika

Na ovoj našoj Gei nema ništa ljupkije od cvijeta niti važnije od biljke. Bez njih ne bismo mogli disati niti se hraniti: ljudi instinktivno osjećaju ljepotu treperenja biljaka,one ih duhovno usrećuju.

Svakoga trena milijuni četvornih kilometara površine zelenih listova sudjeluju u procesu fotosinteze stvarajući kisik i hranu za ljude i životinje. Sve krute namirnice, pića, lijekovi i sve što čovjeka održava na životu i čini zdravim dugujemo fotosintezi. Od biljnih šećera nastaju sve vrste škroba, masnoće, ulja, voskovi, celuloza…
Ljudi instinktivno osjećaju ljepotu treperenja biljaka,one ih duhovno usrećuju. Bez cvijeća ne možemo zamisliti rođenje, svadbu, smrt niti bilo koji ritual povezan s važnim događajima u našem životu. Poklanjamo ga kao znak ljubavi, prijateljstva, poštovanja i zahvalnosti. Raj opisujemo kao vrt pun zelenila i nimfi neba – Apsara. Nema biljke koja se ne kreće,one su sposobne za htijenje tj. da nešto rade s namjerom i određenim ciljem. Daleko od toga da vegetiraju inertno stanovnice livada prekrasnog svijeta kojeg su stari Heleni nazivali Botane zapažaju što se zbiva oko njih i na to reagiraju s takvom rafiniranošću koja nadmašuje svaki science fiction. Biljke imaju osjetila za orijentaciju i predskazivanje budućnosti,te nepogrešivo na mnogo različitih načina brzo reagiraju na podražaje okoline o kojoj čovjek niti nema pojma jer misli da postoji samo ono što on subjektivno doživljava putem svojih pet osjetila. Kad bi na trenutak pomislili da biljke imaju sva svojstva živih bića bilo bi nam jasno zašto reagiraju na zlostavljanje ili pokazuju zahvalnost za svako dobro koje im učinimo.
Nije li ideja da svijet biljaka potječe iz nematerijalnog svijeta kozmičkih bića u čije su postojanje mnogi drevni mudraci vjerovali davno prije Krista istinita?Ovisno o tome vjeruje li čovjek da biljke imaju dušu ovisi njegova sposobnost da spozna prirodu. Ako vjeruje u postojanje „Stvoritelja“ koji je svemoguć i daje život svemu što živi,onda ništa ne izmiče njegovoj plemenitosti : ni biljka, ni kristal, niti jedan val. Zašto mislimo da je ovaj univerzalni duh manje prisutan u prirodi nego u nama.
Biljke su zaista žive i imaju dušu što pokazuje njihov živčani sistem koji se nalazi u spiralnim vlaknima, biljke imaju živce a njihovo prividno nepostojanje je posljedica našeg neznanja, jer sve živo na različite načine očituje istu kozmičku dušu. Možda se biljke spokojno živeći tamo gdje su pustile svoje korijenje čude zašto ljudi jure amo tamo a one su duše koje cvjetaju u tišini, izlučuju prekrasne MIRISE, utažuju žed rosom, a impulse pupanjem. Cvjetovi komuniciraju MIRISIMA koje izlučuju, te jedni druge zapažaju na neusporedivo suptilniji način od ljudskog govora. Osjetljive prema svemu što se događa oko njih, u ljudskom smislu riječi i slijepe i gluhe i nijeme a istovremeno super osjetljivi instrumenti za mjerenje čovjekovih emocija. One se uključuje u naša polja energije i hrane ih, a mi im samo vraćamo tu energiju. Kad bi samo ponovno probudili svoju djetinju sposobnost da upijamo sve što vidimo i čujemo, taj duh radoznala djeteta , tada bi slušali biljke što nam govore, jer samo pametno dijete može razumjeti govor cvijeća i drveća. ZAR NISMO SVI DJECA ZEMLJE??
Imagine all the people living life in peace...
Avatar
dbhappy_mamma
 
Postovi: 1446
Pridružen/a: 13 sij 2011, 16:13
Lokacija: Slavonski Brod

Re: ZAKONI PRIRODE

PostPostao/la dbhappy_mamma » 21 sij 2020, 22:19

Zemlja je naša Majka...
Vredna je naše ljubavi...
Zaslužuje da je zaštitimo...
Zaslužuje da je branimo...


slika

https://www.youtube.com/watch?list=UUz8 ... =emb_title
Imagine all the people living life in peace...
Avatar
dbhappy_mamma
 
Postovi: 1446
Pridružen/a: 13 sij 2011, 16:13
Lokacija: Slavonski Brod


Natrag na Svakodnevni pčelarski razgovori i razmišljanja

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.