Esade, u prvi mah kad sam ovo pročitao, nisam htio ništa postati da ne ispadnem po onoj narodnoj "svakom loncu poklopac"...

No, u ovom tvom tekstu vidim toliko toga zajedničkog da sam se "morao" javiti. Da se ne ponavljam, ovdje sam opisao svoj pčelarski početak:
DB_happy je napisao/la:Kao dijete, nestašni klinac od 10-11 godina, s ostalim klincima trčao sam za loptom od jutra do mraka po našim beskrajnim slavonskim livadama. U stankama tog trčanja, imali smo mi klinci i klinceze nekakav zajednički test hrabrosti. Hvatali smo pčele i puštali ih da nas ubodu - u dlan, petu, prst... Ja sam mogao najviše uboda podnijeti(što nije i sada slučaj!). Međutim, kada sam saznao (od oca i u literaturi) da pčele nakon ubadanja umiru, odmah sam prestao s tom igrom. I onda ništa o pčelama 30 godina. U tom vremenu promijenio sam "bezbroj" hobija, više ili manje bio zadovoljan s njima, ali uvijek je nedostajalo nešto i ja sam uporno nastavljao potragu i mijenjao se...Onda je jednog dana splet sretnih okolnosti (namjerno ne koristim riječ 'slučajnost' jer za nas koji vjerujemo u Boga ona ne postoji) unio onaj dio mozaika koji je upotpunio cjelinu slike.Taj susret sa školskim prijateljem nakon 20 i više ljeta umnogočemu će promijeniti moj život - na bolje. U to vrijeme sam popisu hobija dodao još jedan - voćarstvo. Naravno da me je prijatelj pčelar s 20-godišnjim iskustvom nagovarao da pokušam s dvije košnice, ali ja nisam htio ni čuti jer nisam o pčelama znao baš ništa, niti sam ikada s nekim porazgovarao o pčelarstvu. Pročitao sam "tonu" knjiga, ali pčelarsku nijednu. Vjerojatno vi ovo ne bi čitali da nisam kao mlad voćar počeo istraživati razloge zašto su neke jabuke deformiranog oblika, a druge skoro idealne. Odgovor je bio u oprašivanju. A na lokaciji mog voćnjaka, u tom vremenu, nije bilo ni pčela ni bumbara. Tako sam ja napokon pristao na nagovaranja svog prijatelja i kupio dvije košnice.
Cijeli tekst...A posebno mi je drago što si temu naslovio "Sve moje greške" jer su i moja razmišljanja identična. Naime, razmišljanje, analiziranje i raspravljanje o svojim i tuđim greškama jedini je ispravan put ka ispravljanju istih i napredak u pčelarstvu. Znam da mnogi pčelari namjerno izbjegavaju priču o vlastitim propustima vjerojatno se plašeći negativne reakcije drugih pčelara. No, guranje grešaka pod tepih samo je ubrzano strmoglavljivanje u ponor neuspjeha, ne samo u pčelarstvu.
Svi smo mi ljudi, nesavršena bića sklona pogreškama i krivim procjenama. No, Bog nam je dao razum i iskustvene spoznaje pa sve te greške možemo više ili manje uspješno eliminirati. No, kako eliminirati pogrešku koju ni sami ne priznajemo
Stoga je ovaj tvoj kutak za svaku pohvalu...
Još uvijek nisam siguran da li je ovaj tekst na pravom mjestu. Ako smatraš da nije, reci pa ću ga ili obrisati ili premjestiti negdje drugamo...
Pozdrav, svako dobro !
